Dana 02.06.2018. godine su u Sotinu održani 16. susreti kulturno-umjetničkih društava koje nose ime Matija Gubec. Gledatelji su mogli uživati u izvedbama Društava iz Gornje Stubice, Tavankuta, Rume, Bakovića, Ilače, Zagreba, Slav. Kobaša, Donjeg Miholjca i domaćina iz Sotina. Ova vrijedna manifestacija koja je započela prije šesnaest godina u Zagrebu i Gornjoj Stubici, dokazuje da glazba i ples spaja sve narode ne poznajući granice.

Predstavnici Društava prije same priredbe održali su okrugli stol u Poglavarstvu grada Vukovara gdje ih je pozdravio zamjenik gradonačelnika prof. Marijan Pavliček. Dogovorena je daljnja suradnja a Susreti u 2019. će biti održani u Gornjoj Stubici.

U programima koje su pomno uvježbani i uspješno izvedeni ovdje u Sotinu, mogli smo čuti i vidjeti kako se pleše, pjeva i svira u Baranji, Srijemu, Vojvodini, Bosni, Slavoniji i Zagorju. Bogatstvo narodnih nošnji samo je uljepšalo doživljaj pa gledatelji nisu štedjeli dlanove nagrađujući pljeskom sve izvođače. Poslije izvedbi razmjenjeni su pokoni a potom je održana zajednička večera uz plesno večer.

Domaćinima na čelu s Predsjednicom Amalijom Počić pohvala za uspješnu realizaciju i toplo gostoprimstvo.

( Tekst preuzet sa stranice KUD “Matija Gubec” iz Slavonskog Kobaša)

Tradicionalna igranka u povodu završetka berbe grožđa u HKPD Matija Gubec Ruma

U spomen na lijepa vremena

“Danas nažalost, berbe grožđa imaju samo simnoličan značaj jer se samo mali broj Rumljana bavi vinogradarstvom. *Unatoč činjenici da je danas vinogradara sve manje, naše Društvo održavanjem ove igranke, čuva tu dugu i lijepu tradiciju”, kaže Nikola Jurca.

HKPD Matija Gubec iz Rume, tradicionalo svake godine početkom jeseni, u prostorijama svoje udruge održava igranku u povodu završetka berbe grožđa. Datum nije striktno određen i zavisi od toga u kom perioda jeseni se završe berbe. Ove godine berbe su zahvaljujući povoljnim vremenskim prilikama završene nešto ranije, pa su se u skladu s tim Brežani članovi ove udruge, okupili 22. rujna u prostorijama svog Društva, kako bi na jedan simboličan način, uz muziku i ples, ozvaničili završetak berbe grožđa, nekada značajnog događaja u njihovoj povijesti.

Simbolična berba

Uz igranku, osmislili su članovi ove udruge jedan lijep običaj, koji svake godine prakticiraju u svom dvorištu kako bi vjerodostojno prikazali važnost ovog događaja za njih.

“Održavanjem tradiconalnih igranki u našem Društvu, obilježavaju se važni događaji koji su nekada u povijesti imali važnu ulogu u životu ovdašnjih Hrvata. Povodi su različiti: završetak žetve, berbe grožđa, ali i drugih naših lijepih običaja. Danas nažalost, berbe grožđa imaju samo simboličan značaj jer se samo manji broj Rumljana bavi vinogradarstvom. U Rumi je ostalo tek nekoliko vinograda, dok ga je nekada gotovo svaka kuća imala. Mnogi Brežani su ih obrađivali i proizvodili vino. Unatoč činjenici da je danas vinogradara sve manje, naše Društvo održavanjem ove igranke, čuva tu dugu i lijepu tradiciju. A održavamo je na jedan specifičan način. Dvorište naše udruge se za tu prigodu ukrasi vinovom lozom, na koju se okači grožđe, kifle i perece i tako mi napravimo svoj vinograd. Posjetitelji izađu u dvorište i beru grožđe uz pratnju tamburaša kako bi taj način poželeli bogatu i plodnu godinu i u veselju završili ovogodišnju berbu grožđa”, kaže tajnik udruge Nikola Jurca.

Sve je manje vina

Vinovu lozu sada su na padinama Fruške gore zamijenili zasadi ratarskih i voćnih kultura, ili su parcele pretvorene u građevinske zone. Ostala su samo lijepa sjećanja na dane, kada je vinogradarstvo bilo u većoj mjeri zastupljeno u ovom djelu Srijema.

“Prije Drugog svjetskog rata, na osnovu priča mog djeda i oca, ljudi su uglavnom živjeli od vinogradarstva i proizvodnje vina. Moja obitelj je porijeklom iz Iriga i oni su bili vinogradari.  Posjedovali su podrum u kojem nikada nije bilo manje od 30.000 litara vina. Poslije Drugog svjetskog rata oformljeni su brojni kombinati. Cijena vina je pala i pojavilo se pivo kao artikl  i vino se manje proizvodilo i konzumiralo. Danas vino ponovo dobija na cijeni, ali u Srijemu je to u nešto manjoj mjeri izraženo. U Irigu postoje proizvođači vina koji mogu da izdrže kao dio obiteljske tradicije. Ruma danas nema nijednog komercijalnog proizvođača vina. A za onoga koji bi danas želio da ga proizvodi, nije dovoljno biti samo stručno obučen, nego treba  u taj posao uneti i ljubavi. Naši prijeci su prilikom naseljavanja ovih krajeva dobijali “krčevinu” i kuće i parcele za vinograd. Tako da u to vrijeme nije postojala nijedna kuća gdje se nije proizvodilo vino, kao domaći proizvod. To se jednostavno se podrazumjevalo. Danas toga više nema, ali ostali su običaji i sjećanja na ta lijepa vremena”, kaže predsjednik udruge iz Rume Pavle Škrobot.

Jedan od rijetkih vinogradara

Jedan od rijetkih koji se danas bavi vinogradarstvom u Rumi je Miroslav Galar, koji je nastavio ovu lijepu tradiciju.

“Moj prijeci su se također bavili vinogradarstvom. Bili su čuveni po tom zanimanju u Rumi na Brijegu. Vino su proizvodili kako za sebe, tako i u komercijalne svrhe. Igrom slučaja, nasledio sam jedan vinograd i počeo sam da se bavim vinogradarstvom. Vinograd je bio dosta zapušten, tako da sam morao najprije da ga raskrčim kako bi ga osposobio i pripremio za dalji rad. Poslije tri godine, prvi put smo ove godine berbili taj vinograd. Otočio sam vino koje sam donio na igranku da ga probaju moji prijatelji iz udruge. Nadam se da će dojmovi biti dobri, a pravi ukus znaćemo kada vino malo odstoji. Nadam se da dobrom kvalitetu, s obzirom da je ova godina bila dobra za grožđe”, kaže Galar.

I kako to inače bude na berbama grožđa, večer je protekla uz degustaciju vina, ( u većoj mjeri proizvedenog od prošlogodišnjeg roda) i uz muziku i ples, kako bi se na pravi način obilježio završetak radova u vinogradu. Ali i u spomen na neka ljepša vremena kada je vinograda daleko više bilo u Rumi.

S. Darabašić

26. Festival tamburaških orkestara Vojvodine održan u Rumi

Unatoč svemu, tambura živi

“Koliko god živjeli u nekim teškim vremenima, kada se malo sredstava odvaja za kulturu, ona ipak pokazuju da tambura živi i da ovi naši prostori bez tambure ne mogu  i da je ona ako ne najjača, onda je jedan od najvećih simbola ovih naših ravničarskih krajeva”, kaže prof. Zoran Mulić.

U organizaciji Saveza tamburaških društava Vojvodine i Kulturnog centra Brana Crnčević Ruma, Ruma je i ove godine bila domaćin tradicionalnog 26. Festivala tamburaških orkestara Vojvodine. Pred brojnom publikom u rumskom Kulturnom centru, 4. studenog, predstavilo se sedam tamburaških orkestara. Pored domaćina, Velikog tamburaškog orkestra HKPD Matija Gubec, Gradskog tamburaškog orkestra Branko Radičević i Kamernog tamburaškog orkestra Zlatne žice iz Rume,  publici su se predstavili i Tamburaški orkestar OŠ Stevan Aleksić iz Jaše Tomića, ansambl Belos iz Novog Sada i Subotički tamburaški orkestar. Festival je bio revijalnog karaktera, a učesnici su i ovog puta potvrdili da tamburaška skladba unatoč svim problemima u kulturi i dalje opstaje i živi.

“Najtamburaškiji” grad

Ruma je od 1964. godine domaćin najprije Festivala muzičkih društava Vojvodine u kome su bili uključeni  i tamburaši, a od prije 26 godina, festival se izdvojio kao Festival tamburaških orkestara Vojvodine. Od prvog dana održavanja festivala, Veliki tamburaških orkestar HKPD Matija Gubec iz Rume, koji čini i okosnicu Društva,  nastupa svake godine. Za svoj grad s ponosom kažu, da je “najtamburaškiji” grad na svijetu.

“Ovaj festival njeguje i čuva tradicionalne kriterije. Za Rumu kažemo da  prema broju stanovnika ima najveći broj tamburaša. Trenutno u našem gradu rade dva velika tamburaška orkestra. Najveći problem nam je što se danas mali broj djece javlja da uči da svira tamburu. U našem orkestru danas je oko 20 članova, dok ih je nekada  bilo preko 30. To su vremena koja se sigurno više neće vratiti”, ističe voditelj Velikog tamburaškog orkestra HKPD Matija Gubec iz Rume Josip Jurca, dodajući da je danas i Velikih tamburaških orkestara sve manje.

“ Sve se manje daje na takav vid bavljenja tamburaškom muzikom. Ali mi unatoč tome, opstajemo. Danas Velikih tamburaških orkestara ima pet, šest u Vojvodini  i mislim da je to dovoljno. Sudjelovanje na ovakvom festival koji je revijalnog karaktera, daje nam mogućnost da se predstavimo u najboljem svijetlu. Među tamburašima vlada kolegijalnost i prijateljstvo. Međusobno se svi poznajemo i znamo koliko tko vrijedi i zato kada su festivali revijalnog karaktera, opuštenije je i bolje sviramo”, dodaje Jurca.

Superiornost tamburaške glazbe

Izvedbu Velikih taamburaških orkestara Vojvodine i ovoga puta pratio je stručni žiri u sastavu prof. Slobodana Atanackovića I prof. Zorana Mulića.

“To je jedna ljepota i novo iskustvo za sve. Bilo da su revijalnog ili natjecateljskog karaktera, festivali su na neki način jako dobri i pokazuju superiornost tamburaške muzike. Koliko god živjeli u nekim teškim vremenima, kada se malo sredstava odvaja za kulturu, ona ipak pokazuju da tambura živi i da ovi naši prostori bez tambure ne mogu i da je ona ako ne najjača, onda je jedan od najvećih simbola ovih naših ravničarskih krajeva”, kaže prof. Mulić.

Ipak ima nade

Subotički tamburaški orkestar redovni je učesnik tamburaškog festivala u Rumi.

“Mislim da je značaj ovog festivala u tome što se na jednom mjestu okupi ono što se iole može naći vrijedno od tamburaških orkestara u Vojvodini. Velikih tamburaških orkestara je danas sve manje, a ja bih rekao da je tome doprinjelo dvije stvari. To je na prvom mjestu komercijalizacija. Sve se strahovito komercijaluzuje pa tako i tambura. Drugi razlog je taj što su veliki orkestri uglavnom amaterski i što u ovoj državi hteli mi to ili ne, moramo priznati da za kulturni amaterizam nema dovoljno novaca. Mnogi su se iz tog razloga smanjili i na kraju ugasili. Treba jako puno upornosti i rada da bi se obezbedila sredstva kako bi orkestar danas mogao opstati”, istaknuo je voditelj Subotičkog tamburškog orkestra Stjepan Jaramazović, dodajući da i pored svih teškoća, ipak ima nade za tamburu.

“Mislim da je zlatan period sviranja ipak iza nas, a to je onaj period prije pojave interneta. Mnogi mladi se u “šumi” tih svih mogućih ponuda gube i na kraju gube interes za bavljenje s muzikom. Broj mladih koji to radi danas je ipak manji nego što je bio prije, a možda će to vremenom da dobije neke druge oblike i sadržaje, a tambura je uvijek išla malo gore, malo dolje”, kaže on.

Milan Prunić pjevač narodne muzike i tradicionalnih pjesama,  nastupao je više puta u Rumi sa nekoliko tamburaških orkestara. Ove godine predstavio se publici sa orkestrom iz Pančeva.

“Lijep je osjećaj sudjelovati u nečemu što je pokušaj da se sačuva ono što se spasiti može. Tambura je jedan instrument za intelektualce, za fino društvo i ja se trudim da pjevam ono što volim da pjevam i što meni prija. Novac mi nikad nije bio prioritet i sretan sam što su me pozvali na ovaj festival kako bih predstavio svoje pjesme”, navodi Prunić.

I ovogodišnji festival održan je pod pokroviteljstvom Općine Ruma, a festival je svečano otvorio predsednik Skupštine općine Ruma Stevan Kovačević.

S.D.

Izborna Skupština HKPD Matije Gubec iz Rume

Ambiciozno i u novom sazivu

“Dobrih rezultata ne bi bilo da nije bilo velikog entuzijazma, napora, truda i rada brojnih članova i prijatelja Društva. Izabrani članovi upravnog odbora su uglavnom ljudi koji su izneli veći broj aktivnosti, osvježeni novim članovima, za koje smo sigurni da će nastaviti ambiciozno da rade i u budućnosti”, kazao je Nikola Jurca.

U prostorijama HKPD Matija Gubec u Rumi, 27. listopada održana je redovna izborna skupština  udruge. Na skupštini su usvojeni financijski i izvještaji o radu za 2017. i 2018. godinu, a izabrani su i novi članovi Nadzornog i Upravnog odbora koji će na idućoj sjednici izabrati novog predsjednika Društva. Protekli period rada udruge, ocijenjen je kao veoma uspješan. Obilježile su ga brojne aktivnosti svih sekcija, zapaženi nastupi Velikog tamburaškog orchestra koji i predstavlja okosnicu rada Društva, na manifestacijama kako u Srbiji tako i u Hrvatskoj, a izražena je nada da će udruga nastaviti kontinuirano i ambiciozno raditi i u budućnosti.

Godina bogatih aktivnosti

Izvještaj o radu udruge podnio je tajnik Društva Nikola Jurca, navodeći hronološki koje su sve aktivnosti obilježile proteklo razdoblje, zahvaljujući se tom prigodom svim aktivnim članovima Društva, članovima organa udruge, svim tamburašima, nogometašima, voditeljima sekcija, kao i ostalim zaslužnima što hrvatska udruga iz Rume živi, što prostorije udruge nisu prazne i što služe svrsi kojoj su namijenjene.

“Također bih se zahvalio i onima koji dokumentiraju rad naše udruge, svim donatorima, sponzorima i svima onima koji materijalno i na bilo koji drugi način pomažu rad udruge. Ne mogu da ne spomenem i državne institucije koje pomažu naš rad: Općini Ruma, Vladi Autonomne Pokrajine Vojvodine, Vladi Republike Srbije, Veleposlanstvu Republike Hrvatske, Hrvatskom nacionalnom vijeću, Središnjem državnom uredu Republike Hrvatske za Hrvate izvan domovine, ali i medijima Hrvatskoj riječi i redakciji na hrvatskom jeziku RTV-a, koji su redovito izvještavali o svim našim aktivnostima”, kazao je Jurca, ističuću da je 2018. godina bila još jedna u nizu godina bogatih aktivnosti udruge.

“Dobrih rezultata ne bi bilo da nije da nije bilo velikog entuzijazma, napora i truda brojnih članova i prijatelja Društva.  Izabrani članovi upravnog odbora su uglavnom ljudi koji su izneli veći broj aktivnosti u prethodnom razdoblju, osvježeni novim mlađim članovima za koje smo sigurni da će nastaviti ambiciozno da rade i u budućnosti. U proteklom razdoblju imali smo brojne aktivnosti. Veliki tamburaški orkestar je održao dva cjelovečernja koncerta, sudjelovali smo na brojnim manifestacijama kao i na festivalu tamburaških orkestara Srbije, redovito održavamo naše tradicionalne igranke, kao i sportske aktivnosti. Bogat kalendar aktivnosti planiramo i u narednom razdoblju”, istaknuo je on.

Dobra suradnja

Za uspješan rad udruge, iznimno je važna dobra suradnja sa državnim i hrvatskim institucijma.

“Od kako sam ja član upravnog odbora udruge od 2006. godine, mogu reći da smo sa svim sazivima HNV-a imali korektnu suradnju, ali i sa svim drugim državnim institucijama. Kao i kod  drugih udruga, financije su uvijek problem. Da bi Društvo opstalo, potrebna su velika financijska sredstva. Mi smo neprofitna organizicija i zavisimo od institucija koje se bave kulturom, između ostalih i sa HNV-om. Suradnja s njima je bila dobra, a nadam se da će na obostrano zadovoljstvo ona biti uspješna i sa novim sazivom”.

I dalje dio “priče”

Na čelu najstarije udruge u Vojvodini proteklih sedam godina bio je Pavle Škrobot. Obraćajući se članovima udruge istaknuo je da je proteklo razdoblje obilježilo korektan odnos i suradnja članova upravnog odbora.

“Kada pogledam slike u prostorijama Društva, na kojima je pored ostalih i moj pokojni deda, pokojna majka , ujak, moj otac, smatram da sam jedan svoj dug prema ovom Društvu odradio. Nadam se da će sledeće generacije moji sinovi i njihova djeca, isto tako ostaviti svoj trag ovdje. U Rumi danas nema puno Hrvata. No i pored toga, određeni broj ljudi uvijek pronalazi vreme za ovo Društvo. To njima predstavlja zadovoljstvo ali i ponekad i radne obaveze koje nisu plaćene.  Nadam se da će onaj tko bude izabran za predsjednika moći  odgovorno da nastavi da vodi Društvo. Ljudi su spremni na to, obrazovani su i znaju kako Društvo funkcionira. Ne očekujem da će biti nekih problema u daljem radu, a u krajnjem slučaju,  prihvatio sam da ostanem dio te priče, ali ne više kao  kao prvi među jednakima. Nadam se da se to neće osjetiti u negativnom smislu, nego čak šta više mislim da će donijeti pozitivne rezultate”, kazao je Škrobot dodajući da su mu očekivanja da će Društvo kao i do sada nastaviti kontinuirano da djeluje i da će kvalitet rada, biti još veći.

Za članove novog Upravnog odbora izabrani su: Zdenko Lanc, Pavle Škrobot, Vladimir-Braca Jurca, Nikola Jurca, Ivan Horvatić, Darko Matešić, Miroslav Galar, Damir Kolarić, Zoran Benčić, Dražen Štimac, Zdenko Uzunović, Vladimir Rakoš, Branislav Bošković, Marija Ratančić i Zdenko Žagar. Članovi novog saziva Upravnog odbora, na svojoj isućoj sjednici izabraće novog predsjednika Društva.

S.D.

U Beški održana sedma po redu vojvođansko-bavarska manifestacija Beška fest

Duh bavarske kulture u Srijemu

“Ideja jeste da pokažemo multikulturalnost ovih naših krajeva. Da pokažemo da možemo da živimo zajedno  i ono što je , da širimo prijateljstvo i mir među narodima koji žive u Vojvodini”, kazao je Duško Lupurović.

Za sve ljubitelje ukusne hrane, kvalitetnog piva i raznoraznih slastica, pripremljenih po bavarskim recepturama, Beška je proteklog tjedna 7. i 8. rujna bila pravo mjesto da se sve to okusi na jednom mjestu. A sve je počelo prije sedam godina kada je ova manifestacija po prvi put održana. Nastala je kao rezultat suradnje Beške i bavarskog grada Karlshuld, koji su Beščanima predložili da se i u njihovom mjestu organizira manifestacija poput njihove Beer fest. Ta ideja je uspješno realizirana i već godinama Beška je svakog rujna mjesto gdje se okupi veliki broj posjetitelja, ljubitelja dobre zabave i gastronomije. Osim te ideje, cilj organizatora je da se kroz ovu manifestaciju pokaže multikulturalnost toga mjesta,  s obzirom da su svake godine sudionici festivala, pored domaćina i gostiju iz Bavarske  slovačka, rusinska i hrvatska kulturno umjetnička društva, predstavnici svih nacionalnih manjina koji žive na tom podneblju.

Nacionalna šarolikost

Do kraja Drugog svjetskog rata, polovinu stanovništva u Beški su činili Njemci. Kasnije su se na te prostore doselili Hrvati i Srbi iz raznih krajeva Dalmacije i Bosne i Hercegovine.

„Beška je oduvijek bila mjesto koje je primalo ljude da žive na ovim prostorima. Na žalost, neko drugi je odlučivao o tome da li će oni ostati da žive ovdje. Narod se nije pitao. Danas je u Beški ostao mali broj njemačkih obitelji. Ostali su njihovi potomci, ali vrlo mali broj.Čak možemo reći da je dolazilo i do asimiliranja i te njemačke obitelji su kasnije postale pravoslavne. Ali to je normalno u onim sredinama gdje si izrazita manjina. Oko 10 posto stanovništva ovdje čine Hrvati i oni čuvaju svoj identitet, njeguju ga u svojim crkvama i udrugama. Mi širimo prijateljstvo sa ljudima koji su nekada živjeli u Beški, tako da su nam uvijek dragi i gosti naši prijatelji Beščani, koji danas žive u Zagrebu“, ističe Duško Lupurović ispred Zavičajne udruge Stara Beška.

Pored kulturne suradnje Beške i Karlshuda, ostvareni su u brojni projekti kroz koje su Beščani dobili više donacija iz Bavarske.

„Jedna od njihovih donacija je oprema za sve đake prvake koja se sastojala u školskim torbama i kompletnim školskim priborom. Opremili su kuhinju u školi, pomažu rad naše udruge, nogometni klub, kao i naše kulturno umjetničko društvo. Ali nije stvar samo u pomaganju, nego u zajedničkom životu i prijateljskom odnosu“, kaže Lupurović.

Naglasak ove manifestacije je najvećim djelom na gastro ponudi.Gosti iz Bavarske sa sobom donose svoje bavarsko pivo, tradicionalna jela (bavarske kobasice koje se služe posjetiteljima sa slatkim senfom), a domaćice iz Beške pripremaju i izlažu svoje slastice, pripremljene po bavarskim recepturama. Osim toga i kroz kulturno umjetnički program želi se prikazati bogatstvo ovih srijemskih krajeva, multietničnost i multikulturalnost na koju su Beščani posebno ponosni.

„.Dolaze nam  brojna kulturno-umjetnička društva kako njihova, tako i naše vojvođanske udruge, kako bi na pravi način opravdali naziv ove manifestacije, Dani vojvođansko bavarske kulture. Ideja jeste da prikažemo multikulturalnost ovih naših krajeva, da pokažemo da možemo da živimo zajedno i ono što je najbitnije, da širimo prijateljstvo i mir među narodima koji žive u Vojvodini“.

Brojni projekti

O uspješnosti međunarodne suradnje s Beščanima, govorio nam je Karl – Heinz Wendel, evangelički svećenik iz Karlshulda.

„ Dogovorili smo se da napravimo manifestaciju ovdje po uzoru na našu i da dovedemo nekoliko grupa ljudi Hrvata, Slovaka, Srba kako bi se organizirao jedan multikulturalni festival. Dolazimo ovdje svake godine da proslavimo naše partnerstvo u Beški. Ostvarili smo naše Do sada smo realiziriali tri projekta, a jedan od najvažnijih je razmjena učenika. U nekoliko navrata su učenici iz Beške dolazili kod nas, ali i učenici iz Bavarske su boravili ovdje. Oni su imali lijepa iskustva, ostvarili su brojna prijateljstva i svaki put kada su odlazili odavde, bili su tužni. Drugi projekti su se odnosili na sport i folkor, a ove godine KUD Branko Radičević iz Beške je gostovalo u našem mjestu na našem festivalu. Bilo je to prelijepo predstavljanje i naši ljudi su uživali“, kaže Wendel, ističući da se sa festivala ljudima želi poslati poruka mira i prijateljstva.

Tijekom proteklih godina, manifestacija je izrasla u jednu od najposjećenijih i najinteresantnijih događaja, s obzirom da svojim međunarodnim karakterom i specifičnim sadržajem, privlači razne uzraste posjetitelja i razne ciljne grupe.

„Manifestacija se pokazala kao veoma specifična s obzirom da objedinjuje gastronomsku ponudu, etno festival, bogat kulturno-umjetnički program, zabavu uz muziku, a sam nazivo Dani vojvođansko-bavarske kulture govori da se tu radi o prožimanju dve kulture tradicije. Posebnu draž daju ti posebni ukusi i mirisi. Beška fest je ujedno i povod da brojni posjetitelji iz različitih krajeva baš tih dana dolaze u Nama ide u prilog ova manifestacija jer ljudi koji ovdje dođu, ponesu lijepe dojmove, zadrže se ovdje, a mi se trudimo da im omogućimo i neki dodatni sadržaj i pružamo im mogućnost da upoznaju naše turističke potencijale“, kaže v.d. direktora Turističke organizacije Općine Inđija Maja Bošnjak.

Duh građanske kulture

Jedan od ovogodišnjih učesnika festivala, bili su i članovi Velikog tamburaškog orkestra HKPD Matija Gubec iz Rume, kojima je pripala čast, da otvore prvi festival u Beški. Pored bogatog repertoara orkestra, publici su se predstavili i solisti Dušan Stupar, Zoran Lepšanović, Marija Ratančić i Katarina Atanacković.

„Politika i način ponašanja našeg Društva i našeg Velikog tamburaškog orkestra je da imamo što bolju suradnju sa što više društava i orkestara. Prije šest godina smo stupili u kontakt i sa organizatorima Beška festa, festivala Vojvođansko bavarske kulture i tog puta smo imali dosta zapažen nastup. Uz bavarsku kuhinju i njihovu tradiciju  dobro se slaže tamburaška muzika. A i u Rumi su nekada živjele brojne obitelji Njemaca koje smo mi zvali rumske Švabe. Danas ima dosta njihovih potomaka a i moja prababa je bila Njemica. Tako da se ta građanska kultura provlači kroz mjesta u Srijemu, a i Ruma je uvijek imala neki građanski duh. Bez obzira na ova turbulentna vremena kada je došlo do mješanja stanovništva, taj građanski duh se zadržao“, kaže voditelj Velikog tamburaškog orkestra Josip Jurca.

Beška u srcu

Pored brojnih posjetitelja, gosti festivala bili su predsjednik i članovi Zavičajnog kluba Beščana iz Zagreba.

„Ovdje sam odrastao i ovaj festival je jedinstvena prilika da se sretnem sa puno dobrih ljudi na jednom mjestu. Prilično veliki broj ljudi iz Hrvatske dođe na ovaj festival, a trenutno nas je došlo desetak iz Zagreba i okolice. Rado se Srijemci vraćaju u svoj Srijem. Često se mi Beščani sastajemo u našem klubu, družimo se i tom prilikom se dogovaramo za dolazak u Bešku. Ovdje dolazimo jednom godišnje organizirano. Imamo jako lijepu suradnju sa udrugom Stara Beška i to su nam stari prijatelji u novoj ulozi. Svi smo mi odrasli u Beški. Bilo je to vrijeme kad smo  stasali i gradili svoj identitet i ja se uvijek rado vraćam ovdje“, navodi predsjednik Zavičajnog kluba Beščana, Mladen Čavar iz Zagreba.

Organizator manifestacije je Turistička organizacija Općine Inđija, Zavičajno društvo Stara Beška, mjesna zajednica Beška, a pokrovitelj festivala je Općine Inđija i Pokrajinsko tajništvo za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo. A pored njih, veliki doprinos održavanju festivala, pružilo je brojno lokalno stanovništvo koje svake godine dobrovoljno sudjeluje u njenoj organizaciji.

S. Darabašić

U Zemunu održana manifestacija srijemskih hrvatskih kulturnih udruga Srijemci Srijemu

Srijemci nadmašili sva očekivanja

„Ovo je znak da  srijemski Hrvati koji ovdje žive, žele zajedništvo. Moja konačna ocjena je da je ovo je bio dan srijemskih Hrvata i da bi se tako trebalo ubuduće zvati*Mislim da je ovakva manifestacija jedan poticaj za Republiku Hrvatsku da zajedno sa domaćinima u Srbiji napravimo sve, kako bi se prava hrvatske manjine u Srbiji u punom smislu emancipirale i kako bi im ona bila zajamčena i osigurana“.

Tradicionalna 6. po redu manifestacija srijemskih hrvatskih udruga kulture, koja sa svake godine održava u drugom mjestu u Srijemu, a koja je ovoga puta održana 3. lipnja u operi i teatru Madlenianum u Zemunu, prema ocjenama organizatora i velikog broja posjetitelja, nadmašila je sva očekivanja. Susret srijemskih hrvatskih kulturnih udruga, ocijenjen je kao najbolji do sada u svakom smislu, kako u tehničkom tako i po kvaliteti programa. A to su potvrdili i posjetitelji, s obzirom da je posjećenost bila i veća od očekivane. Tražila  se stolica više, ali je dvorana  bila premalena da primi sve one koji su željeli ohrabriti srijemske Hrvate. Svojim bogatim i sadržajnim kullturno-umjetničkim programom u prepunoj dvorani, predstavili su se domaćini Zajednica Hrvata Zemuna, knjižnica i čitaonica Ilija Okrugić, Društvo hrvatske mladeži Zemuna, zatim Hrvatska čitaonica Fischer iz Surčina, Hrvatski kulurni centar Beograd, HKC Srijem-Hrvatski dom iz Srijemske Mitrovice, HKD Šid, HKPD Tomislav iz Golubinaca, HKPD Matija Gubec iz Rume, HKPD Jelačić iz Petrovaradina i gosti, HKPD Matija Gubec iz Tavankuta i KUDH Bodrog iz Monoštora.

Dan srijemskih Hrvata

„Spektakularna, do sada najbolje održana manifestacija Srijemci Srijemu“, istaknula je ispred ZKVH-a Katarina Čeliković, dodajući.

“Sudionici su sami sebi podigli ljestvicu nastupa toliko visoko, da se bojim kako neće biti prostora i mogućnosti, da program kvalitativno podignemo nakon svega ovoga. Mi koji smo bili u organizaciji strepili smo hoćemo li napuniti dvoranu. Ova profesionalna institucija, ovakav teatar koji zaista daje sve tehničke uvjete za organiziranje ovakvih manifestacija, bio je u ovom slučaju premali. Moram zahvaliti Madlenianumu na profesionalnoj organizaciji i na izvrsnom prostoru. Naši su sudionici njih oko 250, u svom programu pokazali da su ga znali iskoristiti. Nažalost nije bilo dovoljno mjesta. Mnogi ljudi su ostali izvan ove dvorane i na nama je da idući puta obezbedimo da se Srijemci u još većem broju okupe. Na ovaj događaj je bilo pozvano mnogo ljudi, ali ni u najboljim računicama nismo očekivali da ćemo prijeći granicu koju može učiniti dostupnom Madlenianum. Ovo je znak da srijemski Hrvati koji ovdje žive, žele zajedništvo. Moja konačna ocjena je da je ovo bio dan srijemskih Hrvata i da bi se  tako trebalo ubuduće zvati“, kazala je Čeliković.

Poruke ohrabrenja

Organiziranjem ovakve manifestacije u Zemunu, ona postaje značajna na samo za Vojvodinu nego i Republiki Srbiju.

„Ono što je meni posebno drago osim što ima mnogo posjetitelja, jeste da se manifestacija koju smo započeli prije šest godina iako je bilo nevjerice, uspjela održati. Svake godine se ovaj kontinuitet nastavlja, od Srijemske Mitrovice, preko Šida, Rume, Petrovaradina, Golubinaca do sada u Zemunu. Mi uvijek našim djelovanjem šaljemo jasnu poruku, pa tako i ovdje u Zemunu u širem području grada Beograda, da smo građani Republike Srbije drugačijeg etničnog podrijetla, drugačiji po vjeri i vjeroispovjesti, ali da svoju kulturu i svoje običaje njegujemo na ponos ne samo našeg naroda, nego time dokazujemo da smo sastavni dio društva u Republici Srbiji“, kazao je dr. Bačić.

Pozdrav i podršku skupu u Zemunu, uputio je i veleposlanik Republike Hrvatske u Beogradu Gordan Bakota.

„Drago mi je što vidimo toliki broj ljudi. To je znak koliko tradiciju i kulturu cijene srijemski Hrvati. Ovo je jako bitan trenutak koji ispoljavamo i kroz ovu manifestaciju, a to je da pokušamo zadržati naše ljude ovdje u Srijemu kako bi oni opstali. Svjedoci smo događaja koji su se zbivali i koji se nažalost još uvijek zbivaju u nekim djelovima Srijema. To nisu lake situacije za naše ljude. Mislim da je ovakva manifestacija jedan poticaj za Republiku Hrvatsku da zajedno sa domaćinima u Srbiji napravimo sve, kako bi se prava hrvatske manjine u Srbiji u punom smislu emancipirale i kako bi im ona bila zajamčena i osigurana. Vrlo brzo ćemo krenuti sa humanitarnim akcijama ali i konkretnim projektima kako bi Srijemci i Srijemice ostali na ovom području. Mislim da je to uistinu važno i ovaj veliki broj ljudi koji se okupio na manifestaciji ima veliki značaj i poticaj za Hrvate na ovom području“.

Osnaživanje zajednice

Nakon Srijemske Mitrovice, Šida, Rume, Petrovaradina i Golubinaca, po prvi puta domaćin susreta srijemskih hrvatskih udruga, održan je u Zemunu.Branko

„Malo su se „razdrmale“ naše zemunske udruge, naša župa, kao i svi ljudi koji su sudjelovali u organiziranju cijele ove manifestacije. Ovaj događaj će svakako ostaviti svog traga na kulturu Zemuna i na udrugu Zajednica Hrvata Zemuna. Ona je za nas značajna jer se potencijal svakog pojedinačnog učesnika pokrenuo i to će svakako ostaviti traga i za budućnost i neke druge manifestacije koje se ovdje budu održavale. Također, ovo je ohrabrenje za Hrvate koji žive na ovim prostorima i priprema za bolje uključivanje u kulturni život Srbije, a ujedno čini i osnaživanje hrvatske zajednice u Zemunu“, kazao je predsjednik Zajednice Hrvata Zemuna Branko Kajić.

Pored Zajednice Hrvata Zemuna, knjižnice i čitaonice Ilija Okrugić, u Zemunu djeluje i Društvo hrvatske mladeži, također jedno od domaćina.

„Ova manifestacija je iznimno važna za hrvatske udruge, posebno za hrvatske udruge u Zemunu i drago mi je što smo ove godine domaćini. Potrudili smo se da publika uživa u bogatom i šarolikom programu u ovom predivnom ambijentu“, istaknuo je predsjednik Hrvatske mladeži Petar Dujić.

Dojmovi sudionika

Pored Srijemaca, gledateljstvu su se te večeri predstavile i gostujuće udruge. Gledateljstvo je imalo priliku uživati u zajedničkom nastupa udruga iz Srijema i Bačke.

„Ljubav prema tradiciji je duboko ukorijenjena kod Hrvata. Takođe,r ljubav prema muziciranju i glazbi je karakteristika za većinu stanovnika Balkanskog poluotoka i to ja valjda nešto što nas ovdje i spaja. Uz izuzetnu suradnju sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata mi smo gosti ove velike manifestacije. Narod koji ne drži do svoje tradicije, običaja i jezika je narod koji ima tendenciju ka nestajanju. Samim time što smo se mi svi skupili u Zemunu, pokazuje da je hrvatska riječ još uvijek živa na prostoru kako Vojvodine tako i Srbije“, istaknula je dopredsjednica KUDH Bodrog iz Monoštora Anita Đupanov Marijanović.

Po prvi puta na manifestaciji se predstavio i HKC Beograd iz Beograda.

„Kao književnici, zaista mi je čast sudjelovati na ovoj manifestaciji, na kojoj srijemski Hrvati predstavljaju svoje običaje i tradiciju. Pošto smo mi mlada udruga osnovani smo tek prije godinu i po dana, nemamo folklornu i tamburašku sekciju, ali imamo književni odjel čiji sam ja predstavnik. Kao književnica predstavila sam dvije pjesme na dalmatinskom dijalektu da bi približila Srijemcima i Srijemu, Dalmaciju na ovoj divnoj manifestaciji“, istknula je predsjednica HKC Beograd Ljiljana Crnić.

O značaju manifestacije, kazao nam je i predsjednik HKC Srijem-Hrvatski dom iz Srijemske Mitrovice Krunoslav Đaković.

„Bitan je odgovor zašto to organiziramo? Da bi smo očuvali svoju hrvatsku kulturu i svoj hrvatski identitet. Na ovakvim manifestacijama možemo vidjeti bogatstvo hrvatske kulture u Srijemu“.

Na kraju programa, od strane domaćina, uručene su zahvalnice svim sudionicima i organizatorima manifestacije, a program je završen zajedničkom točkom udruga domaćina, koji su izveli scensko muzički nastup Ero s onoga svijeta.

Pored predstavnika Hrvatskog nacionalnog vijeća i predstavnika Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata organizatora manifestacije, Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu, manifestaciji su nazočili i konzul prvog reda Konzulata u Subotici Hrvoje Vuković, predstavnica Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Rajna Stević, zamjenik veleposlanika Bosne i Hercegovine u Beogradu, predstavnici Općine Zemun, srijemski biskup mons. Đuro Gašparović, predstavnici srijemskih udruga, svećenici i redovnici, kao i medijski pokrovitelji manifestacije RTV i ravnatelj naše medijske kuće Ivan Ušumović.

S.Darabašić