Optimistično ka višoj razini izučavanja

 

„Tambura ima svoju prošlost i svoju budućnost. Izučava se u osnovnim i srednjim muzičkim školama i nadam se da će zaživjeti na visokoškolkim institucijama, da izjednačimo ne samo tamburu, nego i ostala narodna glazbala s glazbalima koja nam možda i ne pripadaju toliko  na ovim prostorima“, kaže Bojan Trenkić direktor Saveza muzičkih društava Vojvodine.

 

U okviru petog Međunarodnog festivala tamburaških društava Vojvodine koji je 3. prosinca održan u Kulturnom centru Brana Crnčević u Rumi, predstavilo se šest tamburaških orkestara: Dječji subotički tamburaški orkestar iz Subotice, tamburaški ansambl Brač iz Studenke iz Republike Češke, tamburaški orkestar Tamburatorijum iz Pančeva, Veliki tamburaški orkestar HKPD-a Matija Gubec iz Rume i Gradski tamburaški orkestar Branko Radičević također iz Rume. Svojim nastupima potvrdili su da tambura ima budućnost te da će se zahvaljujući entuzijazmu ljubitelja tamburaške skladbe nastaviti razvijati.

Prepoznatljivost tradicijskog zvuka

Ruma je domaćin festivala tamburaških društava Vojvodine još od 1960. godine. S obzirom na dugu tradiciju održavanja, Ruma je danas poznata kao festivalski grad. Festival je tijekom proteklih godina mijenjao ime, datum održavanja, ali ono što nije mijenjao, to je taj kvalitet vrhunskog tamburaškog zvuka. To je prilikom otvaranja festivala potvrdio i Bojan Trenkić direktor Saveza tamburaških društava Vojvodine.

„S obzirom da sam prvi put nastupio na ovom festivalu 1995. godine kao član tamburaškog orkestra Doma mladih iz Šida, za ovaj me festival vežu jako lijepe uspomene. S druge strane, to me obvezuje da i dalje budem dio ovog festivala, bez obzira na puno obveza koje imam. Prvenstveno iz poštovanja prema tamburaškom pokretu i poštovanja prema svim onim ljudima koji su nam ostavili u amanet njegovanje tambure kao dio ovoga podneblja, dio kulturnog identiteta i srpskog i svih ostalih naroda, koji su uz pomoć tambura stoljećima dijelili i dobro i zlo“, istaknuo je Trenkić i dodao da je siguran da tambura ima budućnost.

„Tambura je dio identiteta i prepoznatljivosti. Kako za lijepu djevojku, tako se i za tamburu otimaju svi narodi koji žive na ovim prostorima. Tambura je nešto najbolje što spaja sve narode koji žive u Panoniji. Tambura ima svoju prošlost i svoju budućnost. Izučava se u osnovnim i srednjim muzičkim školama i nadam se da će zaživjeti na visokoškolskim institucijama, da izjednačimo ne samo tamburu, nego i ostala narodna glazbala s glazbalima koja nam možda i ne pripadaju toliko  na ovim prostorima. Naša tambura je nešto po čemu se možemo ponositi i prepoznati ne samo u Srbiji već i u svim zemljama bivše Jugoslavije, Europe i svijeta“.

Opstanak usprkos velikom izboru

Jedan od svojih prvih nastupa Subotički tamburaški orkestar imao je na festivalu u Rumi prije 47 godina. Ove godine predstavili su se najmlađi, dječji tamburaški orkestar koji je na festivalu u Rumi osvojio prvo mjesto.

„Danas je lijepo raditi s mladim tamburašima ali moram reći da ih je veoma teško animirati da se odluče za tamburu, bez obzira što je u Subotici duga tradicija tamburaške skladbe i našeg orkestra. Danas postoji širok izbor sportova i vannastavnih aktivnosti pa su se u moru tih ponuda našli i tambura i orkestar. Veoma je teško izboriti se za mlade ali mi i dalje imamo dječji orkestar i imamo djece koja idu i u muzičku školu.Nadam se da će tambura ponovo doći u prvi plan i da će se odsjek tambure izučavati na Muzičkim akademijama kao što je trenutno to slučaj u Kragujevcu“, ističe Marijana Marki dirigentica Subotičkog tamburaškog orkestra.

 

Ljubiša Pavković muzičar i dugogodišnji umjetnički rukovodilac Narodnog orkestra Radio televizije Srbije bio je jedan od članova stručnog žirija na festivalu.

„Od kako znam za sebe, volio sam tamburu.To je muzika koja meni miluje dušu. Tamburaška muzika je vrlo napredovala. To više nije glazba koja služi samo za raspoloženje. Tamburaši su ljudi koji imaju entuzijazma i koji gaje ljubav prema tamburi. Siguran sam da tambura ide uzlaznom linijom i da ona već sada može koncertno djelovati te  da će biti biti veoma slušan i veoma popularan instrument u budućnosti“.

Slično mišljenje dijeli i Dragutin Škrobot dirigent Velikog tamburaškog orkestra HKPD Matija Gubec iz Rume.

„Novi osvježeni repertoar pjesama bio je jedan od načina privlačenja mladih tamburaša. Međutim i članovi orkestra su htjeli unijeti nešto novo. Mi nismo klasična muzička škola. Djeca koja pohađaju muzičku školu imaju bolju osnovu za nastavak daljnjeg školovanja. Mi radimo slično u školi tambure, ali na manjoj razini. Možda bi mogli uvesti djecu u neki daljnji razvoj, ali to ovisi o njima, njihovim željama za daljnjim usavršavanjem“.

Tamburaški orkestar Tamburatorijum iz Pančeva trenutno ima oko 20 članova.

„Rad tamburaških orkestara je zahtjevan, ali opstajemo trudeći se i radeći. Mladih tamburaša ima dovoljno ali se trudimo povećati broj članova. Imamo školu tambure u Pančevu i Crepaji. I u jednoj i drugoj školi ima polaznika od osnovnedoi srednje škole. Puno bi značilo da se tambura uči na glazbenim akademijama. Ove godine sekcija tambure je otvorena u Kragujevcu gdje je primljen jedan student. Mislim da je trebalo prvo otvoriti tamburaški odsjek na glazbenoj akademiji u Novom Sadu. Tamo ne postoji ni srednja škola za tamburu, iako je to grad najveće tamburaške kulture. Interes mladih tamburaša postoji i nadam se da će se stvoriti uvjeti za otvaranje odsjeka u više gradova. To je iznimno važno za našu kulturu i daljnji razvoj tamburaške skladbe“, navodi Relja Kovački iz Pančeva.

Dječji subotički tamburaški orkestar iz Subotice je prema ocjeni stručnog žirija imao najbolji nastup na ovogodišnjem festivalu u Rumi. Drugo mjesto osvojio je Gradski tamburaški orkestar Branko Radičević iz Rume, dok je brončana plaketa uručena HKPD Matija Gubec iz Rume. Peti međunarodni festival tamburaških orkestara Vojvodine organizirali su Kulturni centar Brana Crnčević iz Rume i Savez tamburaških orkestara Vojvodine pod pokroviteljstvom Općine Ruma i Pokrajinskog tajništva za kulturu javno informiranje i odnose s vjerskim zajednicama.

S.D.