Nikola Jurca, tajnik HKPD Matije Gubec Ruma

05/02/2018
IMG_2793.jpg

Veliki doprinos očuvanju duge tradicije

“Ukoliko bilo koji narod ne čuva svoju tradiciju, običaje i kulturu, osuđen je na vrlo brzo nestajanje bez traga* Zadatak naše udruge je da proces asimiliranja maksimalno usporimo i odložimo i da damo sve od sebe da ga ako je moguće i zaustavimo, ali da i ako nas jednog dana više ne bude, da ostane neki trag, da smo nekada živjeli na ovim prostorima”, kaže Nikola Jurca.

Na nedavnoj proslavi 114. obljetnice postojanja HKPD Matija Gubec iz Rume, najveće priznanje ovog Društva, plaketu sa likom Matije Gupca uručeno je tajniku ove udruge Nikoli Jurci. Punih deset godina Jurca je angažiran u radu svoje udruge u organiziranju brojnih kulturnih manifestacija, pisanju projekata, u izvještavanju o aktivnostima Društva, ali i brojnim drugim poslovima na unapređenju rada Društva sa najdužom tradicijom u Vojvodini.

Što Vas je podstaklo da se predano posvetite radu hrvatske udruge u Srijemu, koja ima dugu tradiciju postojanja?

HKPD Matija Gubec, ima tradiciju postojanja i trajanja dužu od jednog stoljeća. Kroz ovo Društvo prošle su generacije mnogih rumskih briježanskih obitelji i članstvo u Društvu postalo je nešto što se prenosi sa roditelja na djecu i to tako traje od samih početaka do danas. Mislim da ne postoji ni jedna obitelj rumskih briježanskih Hrvata a da nema bar jednog člana Matija Gupca, a vrlo često su članovi Društva i cijele obitelji. Takav je slučaj i sa mojom obitelji u kojoj su članovi Društva bili i moj pradjed, djed, pa moji roditelji i naposlojetku moj brat, supruga, djeca…Do mog angažiranja u Društvu došlo je stoga sasvim spontano. Najprije sam pokušavao učiti svirati, pa kako sam od toga odustao, jedno vrijeme sam bio član dramske potom recitatorske sekcije, pa član Upravnog odbora, dopisnik Hrvatske riječi iz Rume, a poslijednjih deset godina sam tajnik Društva.

Uz pomoć Vaše angažiranosti na pisanju brojnih projekata udruga je dobila i značajna sredstva za rad. Koliko je važna stručnost i znanje da bi oni bili uspješno realizirani?

Mislim da je u svemu najvažniji timski rad. Vi može napisati najbolji projekat na svijetu, dobiti sredstva za njegovu realizaciju, ali ako udruga nema ljudskih kapaciteta, volje i odlučnosti da takav projekat ostvari i realizira, sve vam je uzalud. Isto tako možete imati sve preduvjete da nešto značajno uradite, ali ukoliko ne umijete napisati projekt, konkurirati za sredstva da bi ste svoje potencijale iskoristili sve vam je uzalud. Po mom mišljenju najveće bogatstvo našeg Društva je upravo taj timski rad. Imamo preko 300 članova i točno se zna tko šta radi od predsjdnika, tajnika, blagajnika, tamburaša, dirigenta orkestra, Upravnog i Nadzornog odbora, pa do domara, kuhara i posluga, kada organiziramo neke manifestacije. Moj dio posla jeste između ostalog pisanje projekata po natječajima koje raspisuje kako lokalna samouprava, Vlada AP Vojvodine, Ministarstvo kulture Republike Srbije, pa tako sve do Veleposlanstva Republike Hrvatske, Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, HNV-a i drugih. Za pisanje tih projekata potrebno je posjedovati određena znanja, ali daleko od toga da je to nešto što se ne može naučiti i savladati, najvažnija je dobra volja. Podrazumjeva se ipak da za taj dio posla ipak treba angažirati obrazovane članove Društva, jer to ipak nije posao koji kvalitetno može obavljati svatko, a obrazovani mladi ljudi su po nekom mom sudu, najslabija točka svih hrvatskih udruga u Vojvodini.

Koliko je osobno za Vas važno postojanje hrvatske udruge u Rumi, kroz koju su do sad prošle brojne generacije?

Hrvatska udruga u Rumi je danas jedini čuvar nacionalnog i kulturnog identiteta pripadnika hrvatskoga naroda. Mislim da sam ovom rečenicom sve rekao. Ukoliko bilo koji narod ne čuva svoju tradiciju, običaje i kulturu, osuđen je na vrlo brzo nestajanje bez traga. Nažalost pripadnika naše hrvatske zajednice u Rumi je mali i taj broj se smanjuje i neminovno nam preti asimiliranje u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti. Zadatak naše udruge je da proces asimiliranja maksimalno usporimo i odložimo, da damo sve od sebe da ga ako je moguće i zaustavimo, ali da ako nas jednog dana više i ne bude, da ostane neki trag da smo nekada na ovim prostorima živjeli.

Osim angažiranosti u udruzi, radili ste i na promodžbi hrvatske kulture pisanjem izvještaja u medijima, potom na web sajtu…

Već 4,5 godina jedna informatička tvrtka redovito održava i ažurira sajt Matije Gupca. Po mom mišljenju to rade dosta dobro. Sajt je vizuelno sjajno urađen, pregledan je i svakom zainteresiranom posjetitelju nudi sve potrebne informacije.Jedno vrijeme podaci na sajtu nisu bili baš najažurniji ali je u međuvremenu to ispravljeno i za sada sve to dobro funkcionira. Ne bih posebno isticao neku svoju ulogu po tom pitanju, ona je više korektivna i savjetodavna nego stvaralačka. Gotovo svi tekstovi o aktualnim događajima na sajtu su preuzeti tekstovi koji su objavljeni u Hrvatskoj riječi.

HKPD Matija Gubec također ima dobru suradnju i sa lokalnom samoupravom. Koliko je ona važna u opstojnosti jedne udruge?

Mislim da je veoma važno za svaku udrugu da bude dobro prihvaćena u sredini u kojoj radi i djeluje. Koliko sam ja intenzivno angažiran u udruzi a to je negdje od 2000. godine, imali smo dobru suradnju sa svakom garniturom koja je bila na vlasti u našoj općini, a tako je i danas. Od lokalne samouprave smo uvijek imali maksimalnu potporu. Naša udruga je ostala i opstala svih ovih godina, pregurala dva svjetska rata, šest različitih država, sve vrijeme smo nosili hrvatski nacionalni predznak, ali nikada nismo bili isključivi, zatvoreni i u našem Društvu ekstremizmu bilo kakve vrste, nikada nije bilo mjesta. Kroz povijest našega Društva pored Hrvata, oduvijek je bilo i Srba, Mađara, Nijemaca, Makedonaca, Slovenaca, Jevreja…To ne smatramo nedostatkom nego svojom velikom prednošću.

Na proslavi Dana društva, dobili ste najveće priznanje koje udruga dodjeljuje svojim članovima. Od koliko značaja će ono biti za Vaš dalji rad?

To priznanje mi mnogo znači i veoma mi imponuje. Plaketa Matije Gupca je najveće priznanje koje naša udruga dodjeljuje zaslužnim pojedincima pa je samim tim razumljivo koliko mi to priznanje znači. U Društvu ću i ubuduće kao i do sada, davati svoj maksimum i truditi se da mu doprinesem koliko god to budem mogao. Dobijanje priznanja nikada nije bio motiv mog rada i angažiranja u Društvu, ali svakako da ovakve stvari gode i prijaju.

Kakvi su planovi udruge u idućoj godini i na čemu će te staviti poseban akcenat?

Najprije bih svima i uposelnicima u NIU Hrvatska riječ (za koju sam nekada pisao), poželio sretne i blagoslovljene božićne blagdane i puno zdravlja i sreće u 2018. godini. Što se tiče planova Društva u 2018. godini to su aktivnosti i manifestacije koje se ponavljaju dugi niz iz godine u godinu (dva koncerta početkom i koncem godine, Festival u Rumi, Susreti Društava Matija Gubec, Susreti srijemskih društava, brojne igranke…). U planu nam je gostovanje udruzi Široko iz Niša, gledaćemo da ugovorimo gostovanje u Hrvatskoj, ali sve ovisi od sredstava koja budemo imali na raspolaganju. Ali otom potom, imaćemo prilike o tome razgovarati u idućoj godini.

Copyright © 2019 HKPD Matija Gubec. All rights reserved. Made by CNT.